Intervju s Deom Presečki

ĐAK LUTALICA KOJI JE ZAVRŠIO ČAROBNJAČKU ŠKOLU, MOŽE DOZIVATI ZMAJEVE, JAHATI NA NJIMA TE IZAZVATI TUČU

Želim se zauvijek baviti glumom kao što sam se i dosad: nekad naivno, ali srčano i u svakom momentu iskreno te želim da to što ću raditi u kazalištu ostavi bar mali trag na nekoj duši koja će sjediti u mraku publike. Osim toga, želim zauvijek biti zaljubljena u ovaj život – ističe Krapinčanka Dea Presečki, glumica nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina

• Dobar dan, Dea. Za početak bih molio da nam se predstavite.
• Pozdrav svim čitateljima i čitateljicama! Zovem se Dea Presečki, imam 24 godine i glumica sam. Završila sam osnovnu i srednju školu (opća gimnazija) u Krapini. Trenutno živim u Zagrebu.

• Nakon srednje škole upisali ste Akademiju dramskih umjetnosti koja godišnje prima veoma malen broj studenata. Jeste li se puno pripremali i kakvo je Vaše iskustvo prijemnog ispita na Akademiji?

• Zapravo, od trenutka kad sam se još kao dijete zaljubila u kazalište, sve je nekako vodilo ka upisu na Akademiju, tako da sam se zapravo cijelo vrijeme svjesno ili nesvjesno pripremala. Bile su tu dramske, razni tečajevi, ZKM učilište, radionice i druge aktivnosti koje su mi sigurno osigurale i znanje i samopouzdanje. Prijemni ispit na Akademiji bio je istovremeno intenzivan, izazovan , neizvjestan i oslobađajuć. Tjedan dana radiš na sebi, dekonstruiras i analiziraš sve sto radiš i to me pred kraj prijemnog prilično iscrpilo, tako da je trenutak, kad sam pročitala svoje ime i prezime na listi kandidata koji su ostvarili upis, bio još slađi i ponosniji.

• Studirate li još uvijek? Što Vam je pomoglo u odabiru Vašeg životnog poziva?

• Više ne. Diplomirala sam glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu u 9. mjesecu 2021. godine tako da sad, osim što radim kao asistentica na tom fakultetu, profesionalno radim u kazalištima, igram predstave, sinkroniziram…
  Još sam kao dijete imala velike afinitete prema kazalištu i glumi, a to su, srećom jako rano, prepoznali moji roditelji. Kad sam imala deset godina, mama me odvela na predstavu o pjevačici Janis Joplin, kazališna magija se dogodila i odmah mi je bilo jasno čemu ću posvetiti ostatak života.

• Bili ste izvanredni u ulozi Matijaša Grabancijaša Dijaka, junaka legendarne komedije Tituša Brezovačkog koju je u Varaždinu režirao Krešimir Dolenčić, što potvrđuje i činjenica da ste nagrađeni Nagradom hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina. Smatrate li tu ulogu najvažnijom u Vašoj dosadašnjoj karijeri?

• Naravno. To je bio moj debi u kazalištu kao naslovna uloga. Zauvijek ću biti zahvalna mom kazališnom tati, Krešimiru Dolenčiću, na ljubavi, prijateljstvu, povjerenju i prilici.

• Kako biste čitateljima predstavili Matijaša Grabancijaša Dijaka? Koliko Vam je odgovarala ta uloga?

• Matijaš je mag, negromant, po meni jedna od rijetkih dobrih duša koje još neprimjetno egzistiraju danas oko nas i koje, ma koliko se trudile unijeti toplinu i dobrotu u ovo sivilo u nama i oko nas, na kraju ipak izvuku deblji kraj. Fenomenalno. Obožavam igrati tu predstavu. Već sam spomenula Krešu Dolenčića, koji mi je dao veliku slobodu u procesu i s kojim sam uspjela u Matijaša utkati nešto sto je moje, autentično, iskreno i radosno.

• U prosincu ste imali priliku igrati u svojem rodnom gradu pred poznatom publikom. Kako ste se osjećali?

• Najveća trema ikad, ali i najispunjenije srce nakon predstave. Igrati pred svojim gradom, svojom obitelji, prijateljima, svima koji su mi sve ove godine davali nevjerojatan vjetar u leđa jednostavno je neopisivo. Nakon predstave toliko su me preplavile emocije da mi se dojmovi nisu slegli nekoliko dana, a za to, mojem gradu, mojim prijateljima, mojim roditeljima i bratu od sveg srca, hvala.

• Dugo smo dogovarali ovaj intervju zbog velikog broja obaveza koje imate tijekom tjedna. Kako uspijevate pronaći slobodno vrijeme pokraj tolikih obaveza?  

• Slobodnog vremena nemam previše jer trčim s jedne na drugu probu, zatim na Akademiju i navečer na predstavu ili opet probu. Ali kad se poklopi da imam dio dana za sebe, uglavnom odmaram, čitam knjige, gledam filmove, slušam podcast-e, vježbam, planinarim, jašem, pjevam sa svojim Pucama Štrucama, odem na neku predstavu ili u kino. Uglavnom od toliko stvari koje volim, ponekad ni ne znam što bih prije pa znam napisati raspored i za to svoje slobodno vrijeme.

• Svakodnevno se krećete u krugu uspješnih hrvatskih glumaca i glumica, koga biste izdvojili kao najdražeg ili najdražu?

• Nemam najdražu/najdražeg. Upoznala sam puno sjajnih glumaca i glumica koji su me inspirirali na različite načine i od kojih sam crpila kreativnost i energiju, a na tome im najveća hvala.

• Odmalena se bavite glumom i glazbom. Što je utjecalo na Vaše glazbene preferencije?
• Odrasla sam u glazbenoj obitelji, rock je bio žanr koji me odgojio, onda sam zbog brata, mame i djeda upoznala i blues, jazz, soul, funk, disko… Danas slušam sve što mi se svidi, volim kopati po bespućima interneta i pronaći neke ne toliko poznate dragulje.

• Knjige ili filmovi?

• Oboje. Knjige za ujutro, filmovi za navečer.

• Kada biste trebali birati, što biste izabrali? Izlazak s dečkom ili izlazak u klub s prijateljima?

• Niti jedno niti drugo. Iće, piće, dobro društvo, koja gitara i to je to.

• Ljeto ili zima? Zašto?

• Ljeto. Volim hodati bosonoga, otići na more, jesti smokve, gledati zalaske sunca. Ukratko, romantičar sam kad je ljeto u pitanju.

• Prva ljubav?
• Ali ne i zadnja ?.

• Ljubav ili novac?
• Ako može oboje, onda oboje. No, ako već moram birati, onda naravno, ljubav.
  

• Karijera ili obitelj?

• Obitelj uvijek i zauvijek.

• Koji je vaš životni cilj?

• Želim se zauvijek baviti glumom kao što sam se i dosad: nekad naivno, ali srčano i u svakom momentu iskreno te želim da to što ću raditi u kazalištu ostavi bar mali trag na nekoj duši koja će sjediti u mraku publike. Osim toga, želim zauvijek biti zaljubljena u ovaj život.

• Ispričajte za naše čitatelje neku svoju anegdotu iz srednje škole.
• Sve moje anegdote vezane uz srednju školu su prilično vragolaste i buntovne. Ne bih htjela da one nekome daju krivu sliku ili, možda čak, nekakvu takvu sličnu ideju. Tako da o tome neki drugi put, haha.

• Koji biste citat izdvojili kao Vaš najdraži?

• ˝Tvoj život i tvoje stvaralaštvo su kao tipke na klaviru. Potrebne su ti i crne i bijele da bi se dogodila prekrasna melodija.˝

• Nabrojite svoje vrline i mane.

• Moje mane su definitivno nestrpljivost, brzopletost, pretjerana naivnost i ponekad, nažalost iskrenost. Ali zato mi je drago što sam odgojena tako da se nikad ne pomirim sa statusom quo, pa tako iz dana u dan tjeram samu sebe da budem bolja i savjesnija nego što sam bila jučer.

• Za kraj, kada biste nam trebali reći jedan savjet o životu, koji bi to savjet bio?
• Nikad s figom u džepu kroz život. U pravom trenutku život ti vrati ono što si u njega uložio, samo strpljivo.

• Hvala Vam na ovom razgovoru i nadam se da ćemo i dalje po potrebi surađivati! Želimo Vam puno sreće i uspjeha u nadolazećim kazališnim predstavama i novim projektima.
• Hvala tebi! ?