Besmisleno smislene misli o čitanju
Od svih godišnjih doba, zima je posebno draga strasnim čitačima. Vani temperature ispod nule malo što može nadmašiti osjećaj topline koji dobiješ kada se sklupčaš pod dekicu uz kamin i proviriš u neku zanimljivu knjigu koja ti toliko zaokupi misli da samo čitaš, i čitaš, i čitaš…
Jedan od modernih pisaca koji ima sposobnost u potpunosti me uvući u radnju, a ujedno i moj najdraži spisatelj, zove se Brandon Sanderson, U svijetu epske fantastike, njegovo ime nalazi se na samom vrhu uz Georgea R. R. Martina, autora Pjesme leda i vatre i Roberta Jordana, čiji je serijal Kotač vremena Sanderson i završio napisavši zadnja 3 romana kako priča ne bi ostala “visjeti u zraku” nakon Jordanove smrti. Mogla bih krenuti s općim podacima o Sandersonu i u nedogled nabrajati koje je sve nagrade osvojio za svojih dvadesetak objavljenih knjiga, ali ovaj tekst ne pišem s namjerom da vas poučim o njegovom životopisu i brzo zaboravljivim činjenicama, već želim pisati o tome zašto volim njegova djela i je li ih vrijedno čitati. Sad sam jasno izrekla namjeru pa se bacam na teže pitanje – o čemu Sanderson zapravo piše? Dugo sam razmišljala kako odgovoriti na ovo pitanje i još uvijek ne znam najbolji način za to učiniti, makar sam uspjela “uvaliti” serijale Stormlight Archive i Mistborn već barem trojici prijatelja. Najbolje da krenem ovako: zamislite svijet na razni Marvelovog filmskog svemira, s likovima na različitim planetima i na prvi pogled različitim magijskim sustavima, s vlastitim problemima i ciljevima, koji su na kraju povezani u jednu veliku cjelinu zvanu Cosmere, a svaki serijal istražuje jedan njezin dio. Tako se Kaladin na Rosharu (Stormlight Archive) bori sa smrću brata i pokušava naći izlaz iz ropstva u kojem je nepravedno završio, dok Dalinar i njegov sin Adolin raspravljaju o ratnim tehnikama i politici kako bi održali kraljevstvo na životu. S druge strane, na Scadrialu (Mistborn), Vin pokušava naći svoje mjesto u svijetu s novootkrivenim moćima te stvoriti odnose s ljudima oko sebe nakon godina zlostavljanja i samoće. Njihove priče ne mogu se svesti na „heroj koji spašava svijet“ jer su im likovi toliko razrađeni i duboki, razapeti između prošlosti i sadašnjosti, a problematika varira od pojedinačnih pitanja poput usamljenosti, krivnje, povjerenja i gubitka osobnosti do općenitijih rasnih diskriminacija, rata, smrti i religije.
Susrela sam se s ljudima koji fantastične romane ne smatraju pravom književnošću, nego hrpom „gluposti“ koje nemaju veze sa stvarnim životom, međutim smatram da je magija samo pomoćni element koji nadarenom piscu otvara bezbrojne mogućnosti za odraz realnosti. Čitajte što god želite, važno je jedino da čitate, razmišljate i u tome uživate. Brandon Sanderson je, kao i mnogi drugi pisci u mnogim drugim žanrovima, neprimjetno i suptilno oblikovao dio moje osobnosti, a u tome je prava vrijednost čitanja.
Nika Macan, 4.c
