Stvaraju li mediji neutaživu glad za ljepotom?

Masovni mediji kao sredstva masovnog priopćavanja djeluju na velik broj slušatelja, gledatelja i čitatelja u cijelom svijetu. U posljednjih 20-ak godina posebno važnu ulogu u našim životima imaju internet i društvene mreže. Malo-pomalo, postali su dio našeg svakodnevnog života i počeli (ne)svjesno utjecati na nas. Tako sve aktualnijom temom postaju standardi ljepote koje nam mediji i povezane industrije nameću te se otvaraju mnoge rasprave o njihovoj štetnosti. Sigurno ste već vidjeli mnoge trendove vezane uz to: pokazivanje bočnog profila lica, “silhouette challenge”, simetrično lice, DIY izbjeljivanje zuba i slično.

Zašto mediji štetno utječu na naše samopouzdanje o izgledu?

Ideal lica napravljen je da svi izgledaju isto, a samo mali broj ljudi zadovoljava te standarde. Osobe koje ga žele postići moraju pronalaziti razne načine da do njega dođu; način šminkanja, razne dijete, proizvodi, botox, plastične operacije. Time se smanjuju raznolikost i individualnost među mladim i starim ljudima, pripadnicima različitih nacionalnosti i rasa. Poruke o važnosti izgleda jako utječu na naš životni stil jer zbog njih jako puno vremena, energije i novaca trošimo na proizvode za koje se tvrdi da će nam omogućiti željeni izgled, pridajući im pažnju koju im obično ne dajemo. Društvene mreže već su same po sebi napravljene tako da je lako postati ovisan o njima, a pridajući im puno vremena učimo se da su te štetne poruke koje se prenose preko njih istinite. Time se konačno mijenja naš mentalitet, prirodni sustav vrijednosti je poremećen, a osobe koje zarađuju na našim tjelesnim nesigurnostima profitiraju.

Kako to mediji rade?

Često kada otvorimo neku društvenu mrežu vidimo “savršena” lica i tijela, bez nepravilnosti, ožiljaka, prištića, bora, dlaka, strija. To oblikuje našu sliku čovjeka i kako bi on trebao izgledati. Također, ako otvorite neki članak ili gledate televiziju, uvijek će iskočiti neka reklama koja to dokazuje. “Smršavila je u tjedan dana uz pomoć ove čokoladice!”, “Studentica medicine iz Rijeke otkriva novu formulu protiv borenja (VIDEO)!”. Većinu vremena to su mali znakovi za koje isprva mislimo da ih ne primjećujemo, a malo-pomalo mijenjaju  našu sliku. Čak i ako smo isprva mislili da izgledamo dobro te smo bili zadovoljni svojom vanjštinom, takve poruke nam konstantno govore kako nismo dovoljni, kako trebamo mijenjati svoj izgled kako bi bili prihvaćeni, sretni, samopouzdani, privlačni. 

Kako poznate osobe utječu na to?

Slavne osobe, celebritiji, imaju velik utjecaj na osobe koje ih prate jer su često njihova inspiracija i idoli. Poznatim osobama je u opisu posla držati do svog ugleda i onoga što prikazuju javnosti o sebi. Tvrtke često mnogo novaca daju upravo njima zbog tih razloga. Preko njih reklamiraju svoj proizvod znajući da će mladi (i bilo tko drugi) željeti svoj novac dati osobi kojoj se divi i kojoj zbog toga vjeruje.

Izgledamo li već svi isto?

Mislim kako odgovor na ovo pitanje ovisi iz koje perspektive promatrate. Ako ste u dućanu, školi, na ulici, ima jako puno ljudi različitih životnih dobi, visina, oblika tijela i crta lica. U većini filmova i medija gdje je uobičajeno sve prikazivati kroz “ružičaste naočale” (novčano stanje, odnosi u obitelji, problemi, izgled, odjeća kuju likovi nose, kuće u kojima žive), ljudi će također izgledati tako “uljepšano”. Korisnicima je ugodnije gledati takve slike, pa je i vjerojatnost profita veća.

Gledajući sveukupno na populaciju, mnogo je više ljudi koji se ne uređuju na način da izgledaju isto. 

Je li to štetno za starije osobe?

Ako gledate filmove i serije, pogotovo američke, primjetit ćete kako roditelji, posebno majke, uvijek izgledaju mlado, svježe i odmorno, točnije, mnogo drugačije od prosječnog pripadnika srednje dobi. Uvidjet ćete da ljudi na ulici po mnogočemu izgledaju puno drugačije od glumaca koji predstavljaju njihovu dob. 

U popularnom društvu, prolaznost mladosti i ljepote označava završetak nekih stvari. To znači da kao glumac, pjevač ili neka druga javna figura sve teže dobivate nove poslovne prilike i postajete “stara vijest”. Kao građanin to može značiti da se više ne možete tako često zamisliti ili postaviti u poziciju glavnog lika u filmu ili knjizi, gdje se većinom nalaze mlade osobe. 

Kao da život prestaje, ili barem više nije zanimljiv nakon što više ne izgledate i niste mladi.

Zašto se starost i “ružnoća” tako jako pokušavaju prikriti?

Svi želimo potvrdu da vrijedimo, poštovanje, uspjeh i sreću. Stvaranjem slike da se to postiže vanjštinom, tvrtke godišnje na proizvodima za ljepotu zarade 382 milijardi dolara. Za usporedbu, procjenjuje se da je za suzbijanje gladi u svijetu potrebno 45 pametno iskorištenih milijardi dolara.

Što je zapravo lijepo?

Na to što smatramo lijepim, a što ne, jako utječu drugi ljudi, mediji, prostor i vrijeme u kojem živimo. Ako stalno slušamo kako su neke osobe s posebnim karakteristikama lijepe, naučit ćemo misliti da stvarno jesu. U prošlosti, ideal je bio visoko čelo, a danas je nisko. Žene su namjerno brijale prednji dio kose kako bi im se čelo doimalo što višim, a danas namjerno režemo šiške koje će nam prekriti čelo. Tako se ideali ljepote razlikuju na Istoku i na Zapadu. U istočnim zemljama prekrasno tijelo je jako mršavo, bez oblina. Što mršavije, to bolje. Na Zapadu je trenutačno u žena popularno imati izraženije obline, takozvano “slim thick” tijelo. 

Koliko god se trudili postići savršen izgled, nikad nećemo udovoljiti standardima ljepote. Čak ni sami modeli to ne mogu, njihove slike također se photoshopiraju. Oni dolaze i prolaze. Samopouzdanje se ne može temeljiti na standardima koji traju nekoliko mjeseci ili godina. Možda ćemo se privremeno osjećati “samopouzdano” i “sretno”, no ako svoju vrijednost potvrđujemo mladolikim izgledom (koji isto nije vječan) i mišljenjem drugih ljudi o nama, stalno ćemo tražiti tu potvrdu, imat ćemo potrebu prilagođavati se i mijenjati iznova i iznova. Glad za tim “osjećajem ljepote” stalno ćemo morati utažavati. U konačnosti, ni naši problemi neće nestati. Kao ljudska bića stvoreni smo za mnogo drugih stvari, koje donose pravu sreću i samopouzdanje. Ako sami sebi nismo dovoljni, društvenim mrežama nikada nećemo biti.

Učenica drugog razreda