Snaga neverbalne komunikacije
Postoje osjećaji koji lakše isplivaju na površinu kroz izraze lica i neke naizgled nebitne i neprimjetne znakove nego pomoću riječi i rečenica. Tako se na primjer iz nečijeg pogleda može otkriti zatomljena tuga, strah ili očaj. Iz osmijeha se mogu iščitati zloba ili sreća, a jedan pogled na ponašanje druge osobe često puta može biti dovoljan da na površinu ispliva duboko ukorijenjen strah ili sram, sreća ili ushit. Naravno, to su znakovi koje ljudi najčešće ne primjećuju, ali upravo oni često puta mogu govoriti dovoljno sami za sebe – i više nego nekoliko glasnih očajnih vapaja u pomoć ili sretnih usklika.
Zbog toga nam je jako važna neverbalna komunikacija.
Neverbalna komunikacija je način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, namjerno ili nenamjerno. Neverbalno ponašanje se koristi za izražavanje emocija, pokazivanje stavova, odražavanje osobina ličnosti i poticanje ili mijenjanje verbalne komunikacije. Ona čini čak 93% osnovne komunikacije, dok riječi čine samo 7%.
Postoje razne teorije o verbalnoj komunikaciji koje sežu još u 19. stoljeće kada je Charles Darwin, poznati engleski znanstvenik i prirodoslovac, vjerovao da je ljudsko izražavanje emocija univerzalno, tj. da svi ljudi na isti način izražavaju i tumače emocije izrazima lica. Istraživanja pokazuju da je Darwin bio u pravu za šest glavnih emocionalnih ekspresija: srdžba, sreća, iznenađenje, strah, gađenje i tuga.
Nekoliko različitih oblika neverbalne komunikacije:
- ton glasa – spuštanje ili podizanje glasa, ubrzani ili usporeni govor, naglašavanje pojedinih riječi, umetnute pauze i sl. služe za ostvarivanje svih navedenih funkcija kojima služi neverbalno ponašanje
- kontakt očima i pogled su vrlo moćni neverbalni znakovi: širom otvorene oči i proširene zjenice pokazatelj su sviđanja, smještaj i duljina pogleda ukazuju na interes i emocije i pomaže nam u usklađivanju komunikacije s drugom osobom, skrivanje pogleda često je znak neiskrenosti, ali može biti i znak nelagode.
- geste ili pokreti rukama također olakšavaju komunikaciju. Postoje razne vrste gesta kao što su amblemi, tj. neverbalne geste koje zamjenjuju verbalnu poruku i mogu se koristiti samostalno i imaju dobro poznato značenje unutar određene kulture, no među kulturama mogu izazvati nesporazum te ilustratori, tj. geste koje se koriste kako bi ilustrirali ili pojasnili verbalnu poruku i nemaju značenja ako ih se koristi samostalno.
- dodir pokazuje naklonost, bliskost, ugodnost i ponekad dominiranje. Određen je s tri faktora, a to su stupanj sviđanja i privlačnosti, stupanj poznatosti i bliskosti, moći i statusom.
- korištenje osobnog prostora je neverbalno ponašanje koje uveliko varira među kulturama.
- držanje tijela – način na koji stojimo ili sjedimo može biti vrlo jasan pokazatelj onog što osjećamo.
- otvoreni položaj ruku i nogu pokazatelj su naklonosti, dok prekrižene ruke i noge odaju oprez, nesigurnost. Odjeća koju imamo na sebi, frizura i stil služe nam za predstavljanje nas samih u svjetlu u kojem bismo htjeli da nas drugi ljudi vide.
Ponekad je dovoljno samo pogledati drugu osobu kako bismo ju zapravo shvatili i razumjeli, ali naravno, živimo u svijetu u kojem najčešće nikog nije briga za bilo čije osjećaje jer su ljudi zabljesnuti svijetlima vlastitog života, želja i problema i nitko tu nikog ni ne sluša, a kamoli obraća pozornost na te male, ali nikako zanemarive znakove. Možda bismo trebali početi obraćati pažnju i na ono što nam ljudi, ponekad nesvjesno i nenamjerno, žele reći i možda bi to bilo dovoljno – ponekad samo bolje pogledati, osvrnuti se i ne ograđivati se od osjećaja jer su osjećaji ono što mi jesmo. Nema ništa loše u tuzi, ljutnji, melankoliji i bespomoćnosti.
Lana Ferček,1.d
