Početci su uvijek najteži…

Početci su uvijek najteži…

Prva tri mjeseca u srednjoj školi 

Srednja škola… eh da, već je tu. Sjećam se, kao da je jučer bilo, kad sam s najboljim prijateljem iz vrtića krenuo u prvi razred. Ne bi vjerovali (ne vjerujem ni ja), ali otad je prošlo punih osam godina. Svašta se je izdešavalo u međuvremenu, bilo je mnogo uspjeha i uspona, ali, naravno, i padova. 

Danas, kao učenik Srednje škole Krapina, mogu reći da sam se prilično dobro uklopio u novu sredinu. Prvog dana, kad sam tek došao u školu, jako sam se veselio što ću napokon upoznati te ljude s kojima ću ići u razred pune četiri godine. Ne bih volio ispasti čudan, ali moglo bi se to čak i malo drukčije reći; jako sam se veselio da upoznam učenike koje ću trpjeti iduće četiri godine. Šalu na stranu, kad smo se svi okupili, primijetio sam da mi je svega par ljudi nepoznato, većinu sam upoznao već prije. Mladić sam koja nema problema s upoznavanjem novih ljudi, baš suprotno; volim upoznavati nove ljude. Moj je razred jako simpatičan, ali i vrlo živahan. Naravno, nisu svi, ali ima nekoliko baš jako veselih učenika. Ponekad sam i ja među njima, ali smatram da to nije prečesto. Većina profesora u srednjoj školi, a pogotovo u prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji koju pohađam, vrlo je stroga. Nikako ne mislim da oni samo sjede na satu, ništa ne objašnjavaju, a cijelo vrijeme samo usmeno ispituju, već da su prebrzi u obradi novog gradiva pa je to nekima na početku bilo dosta teško “pohvatati”, a uz to, profesori jako puno “traže”. Mnogi su se začudili što sam uključen u mnogo izvannastavnih aktivnosti iako sam tek prvašić. Odgovor je vrlo jednostavan; ne znam. U osnovnoj sam školi uvijek više vremena posvećivao izvannastavnim aktivnostima jer su mi one uvijek bile zanimljivije od same nastave.  

Volio bih istaknuti kako sam nekim profesorima zadovoljan malo više, nekima malo manje, ali u cjelini- zadovoljan sam, većinom su ispunili moja očekivanja. Moja i po meni jedina prava formula za dobar uspjeh je učenje plus određena doza humora i zabave. Nije škola samo građevina i učenje nekih činjenica napamet, škola su i ljudi koji rade u njoj, i naravno, što je najvažnije- škola smo mi- učenici! 

Krunoslav Kranjčec

Krunoslav Kranjčec

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)