Novinarska grupa
Bila jednom jedna novinarska grupa. Mala grupica neodređenog broja koji je visio i klimao se na vršku
antene srednje škole, i otimao se dosadnim vjetrovima koji ne napuštaju krov i oprosti Lucija, malo
mi je neugodno jer je tvoje spisateljstvo, nikad nenadmašeno u našoj školi, teret mojoj maloj riječi
koja se od velike, na satu jezika, nikad nije dovoljno razvila, što zbog isprika, iz lijenosti, obiteljskih
potvrda i svega onog zbog čega duhovi nikad ne postanu vidljivi. Htjela sam napisati osrednji duhovi,
a često me kore moje prijateljice da sam prestroga prema sebi. Osrednje znači bovarijevsko, a to je
ipak dosadno.
Nisam stroga. Nisam stroga profesorica, nisam stroga mama, pa mi zato dijete nije nikad igralo igrice,
smjelo je, pa nije, ili ne bi ni igralo da sam slučajno umrla. Novinari rade, uglavnom što hoće, zato jer
ih ne znam baš voditi. Kako navigirati grupu koja bi svojim objavama ili tekstovima trebala
zaintrigirati čitatelje i gledatelje jer su današnji čitatelji zapravo vizualni tipovi, zanimaju ih dobre
fotke. A za to postoje instači i drugi instači. I kome trebaju novine koje oduzimaju vrijeme. A postoje
učenici koji žele da postoji školski list, makar u digitalnom obliku, koji je analognom voditelju (mrzim
tu riječ – tko je kome gdje tko – ne volim autoritete, ali stvarno ne volim) minsko polje. I sad mi ne
znamo kolko nas ima, možda se neki članovi, kad doznaju da su članovi naprosto prestraše. Onda
pobjegnu. Zašto bih se ja trebala osjećati neugodno zato što neki nadareni ili načitani đak kaže da
nema vremena ili ga ne zanima. Ili je samo lijen i sebičan. Ili se to ne smije reći u svijetu u kojem
nasilje raste, seksualni prijestupi su sve češći, društvene mreže su izvor patnje (uz golemo veselje i
radost) jer su prepune manipulatora i smeća, smeća i laži. Sve je u školi divno, poštujemo se,
toleriramo, pišemo na papereke obećanja, toplo je i sigurno, nema ignoriranja, plavih, crvenih,
zelenih i drugih boja, članova. Jako je idilično. I da, ne tjeraju te u penziju s 50 jer ima puno završenih
na hrvatskim studijima. Zapravo, novinarska je grupa ideja, možda novine nisu zanimljive, ali smo mi,
članstvo, mi nevidljivi i vidljivi, intrigantni u ideji, u izvedbi ponekad, naučili nešto.
