Početak školske godine
Tko bi rekao da je ljeto tako brzo završilo i da nastava traje već skoro dva mjeseca.
Vrijeme ide prebrzo da bi se moglo pratiti, čak i kad imamo puno obaveza vezanih uz školu i
malo vremena za sebe.
Nama učenicima, škole je bilo dosta već drugi tjedan nastavne godine. Ispiti su počeli
prije mjesec dana, a usmena odgovaranja čak i prije. Svi smo odgovarali barem jedan predmet,
a neki učenici i nekoliko njih. U dva mjeseca napisali smo desetak ispita i provjera, pročitali dvije
lektire i napravili jedan projekt. Ne moram ni nabrajati koliko smo imali zadaća te PowerPoint
prezentacija. Pa gdje ste vidjeli da učenici imaju toliko obaveza na početku školske godine? Ni u
najvećoj noćnoj mori! I to sve zbog korone i nadoknađivanja gradiva koje „nismo naučili“ u 1. i 2. razredu. Ali to nije sve, najgore tek slijedi. Ispit iz geografije, kemije, dva iz matematike, tri iz
njemačkog, dva iz hrvatskog i 2dvije zadaćnice. Uz to ćemo sigurno imati po još jedno usmeno
odgovaranje iz svakog predmeta i brojne projekte. Ponekad se pitam kako ćemo sve to
preživjeti i ne izgubiti volju za životom. Zbog toliko posla oko škole, većina nas zanemarila je
svoje hobije i izvanškolske aktivnosti, kako bi se posvetili školi i pokupili dobre ocjene. Ja, koji se
bavim sportom, morao sam dobro promisliti o svom planu dana. Sve aktivnosti bile su
vremenski ograničene. Koliko ću učiti, koliko pisati zadaću, koliko biti na treningu ili u teretani,
sve je bilo određeno dan prije, ovisno o tome koliko posla imam taj dan. Rijetko kad se znalo
dogoditi da mi je na kraju ostalo malo vremena za razbistriti glavu i pogledati neki YouTube
video ili odigrati neku igricu. U tim trenutcima slobodnog vremena najčešće sam se znao sjetiti
da sam nešto zaboravio, pa je odmor često znao pasti u vodu. Ali nije tako samo meni, nego i
manje-više svakom tinejdžeru. I umjesto da nam profesori malo olakšaju, tako da nam daju
ispite, ponekad i pitaju te nas kasnije puste na miru, oni nas bombardiraju sa zadaćama,
projektima i prezentacijama, koje većinom nisu za ocjenu, a nama troše dragocjeno vrijeme i
živce. No najbitnije je da „nas oni razumiju“ i da „nas ne muče s glupostima“. Da bar! Čast
izuzetcima kojima je zapravo stalo do naših problema pa nam ne daju puno zadaća jer shvaćaju
da nemamo jedino njihov predmet nego i petnaest ostalih.
Kako mi se čini,ova školska godina je katastrofalno počela i još će gore nastaviti. Ocjene
će biti sve gore i gore, a slobodnog vremena imamo sve manje. Jedino čemu se možemo nadati
je da ćemo uspjeti napuniti baterije u tih nekoliko dana za jesenske praznike te preživjeti do
Božića. Žao mi je što je tako, no moramo stisnuti zube i izboriti se za ocjene i znanje, ali ne u
potpunosti zanemariti sebe i svoje potrebe. Svima vam želim uspješan nastavak školske godine
te puno vrlo dobrih i odličnih ocjena.
Antonio Presečki, 3.a
