Noina (č)arka – intervju s Noom Konjićem
Kada čujemo riječ glazba, pomislimo na zabavu, uživanje, razbibrigu, druženja i još mnogo pozitivnih stvari. Unatoč tome što ju slušamo gotovo svaki dan, a neki ne mogu ni zamisliti dan bez nje, danas se samo rijetki sjete upustiti se u njeno stvaranje, a još manje njih se i odvaži na taj pokret. Većina vjerojatno odustane na prvom koraku zbog misli „što će drugi reći“, a još njih zbog nedostatka opreme. Jedan od onih koji su uspjeli sabrati misli te počeo stvarati vlastitu glazbu, a u međuvremenu neke izvedbe i objavio, učenike je naše škole, Noa Konjić.
Što potakne jezičara na glazbu?
Za početak, predstavi nam se.
Ja sam Noa Konjić iz 3.D razreda, pohađam jezičnu gimnaziju.
Što te potaknulo na bavljenje glazbom kao jedno od tvojih hobija?
Ono što me potaknulo da se počnem izražavati glazbom zapravo je bila dosada po ljeti, posebice nakon dolaska korone kada nisam smio izlaziti iz kuće pa sam se s košarke prebacio na nešto što mogu stvarati iz svoje sobe. Tako sam odlučio glazbom ubiti dosadu.
Kako je to krenulo? Možeš li opisati točnu situaciju?
Bio sam u sobi, čekao da prijatelji dođu na svoja računala da zajedno možemo igrati videoigre, no nešto je iskrsnulo i pojedinci nisu mogli doći pa sam cijeli dan ostao sam. Pomislio sam: „Hej, ja obožavam glazbu, obožavam slušati hip-hop“, i odlučio to probati. Uzeo sam mikrofon koji koristim za igrice, dakle uopće nije visokobudžetni; otišao na YouTube, našao neki instrumental i odlučio odrepati nešto. Kako sam to radio svakog dana pomalo, zavolio sam stvaranje glazbe i shvatio da bih to mogao malo češće raditi. Kada sam napravio nešto što je zapravo imalo smisla, što me potaknulo, odlučio sam to objaviti na YouTube kanalu, a ljudima se zapravo svidjelo.
Kakva je tvoja pozadina s glazbom prije?
Moja pozadina s glazbom zapravo nije osobita. Jedino sam se, dok sam bio mlađi, bavio saksofonom i glazbenom školom, no s time sam prestao jer nisam imao vremena baviti se školom, košarkom i saksofonom.
“Dokaz da svatko može napraviti bilo što, čak i uz ono malo što ima…”
Stvaraš li trenutno nekakvu glazbu?
Da, stvaram glazbu, ali dosta je teško jer svaki dan i svaki tjedan imam obaveze u školi. Vrlo mi je teško naći vremena za košarku i glazbu i u isto vrijeme prolaziti s dobrim ocjenama. Ali da, ako vikendom imam vremena, stvaram glazbu.
Upoznaj nas s tim procesom. Kako je bilo prije, a kako je sad?
Mogu reći da se moja glazba dosta poboljšala jer, za razliku od prve pjesme, imam neke stvari koje mi mogu pomoći. Za prvu pjesmu imao sam i koristio običan mikrofon za igrice i nisam imao niti jedan program. Uzeo sam zadani Windows program koji sam iskoristio za snimanje i običan mobitel da snimim spot. To je dokaz da svatko može napraviti bilo što, čak i uz ono malo što ima. Dakle, nisam miksao, nisam apsolutno ništa napravio s pjesmom, samo sam je onako snimljenu odrepao. Na kraju ljeta, jer imam rođendan 29.8., zamolio sam roditelje da mi kupe bolji mikrofon. Tako sam dobio bolji mikrofon, a čak mi se javilo i par producenata koji mi žele pomoći i sviđa im se to što radim. Zapravo mi sada oni pomažu kod izrade glazbe. Imam bolji mikrofon i sve će bolje zvučati.
Sada imaš producente, no tko ti je na početku pomogao?
Na početku mi apsolutno nitko nije pomogao. To sam sve radio sam, a nakon prve, druge pjesme javilo mi se par producenata s kojima ću raditi u budućnosti.
Razmišljaš li o nečem drugom osim vokala, u smislu da počneš miksati svoje beatove?
Razmišljam da počnem raditi svoje beatove da producente toliko ne zamaram i da zapravo skupim novce prodavajući te beatove. No jako mi je teško to ubaciti sad sa školom, koronom i svim tim.
Svaka kritika i pregled dobrodošli
Definitivno, kao i sa svakim pothvatom, postoje kritike. Kako ih prihvaćaš?
Kritike odlično prihvaćam jer kakva god kritika bila, nešto znači… Osim glupih komentara kao, ne znam, „Loš si“ ili tako nešto. To me uopće ne dira i drago mi je kad netko nešto komentira, čak i ako kažu nešto kao: „Noa loš si, ali poradi na tome“. Ja to shvaćam kao pozitivnu kritiku i popravim to na sljedećoj pjesmi. Najbolji su mi ljudi koji govore da sam loš, ali svejedno mi daju preglede. Daju mi clicks-per-view i ja uživam.
Te negativne kritike prihvaćaš?
Prihvaćam sve. Ako netko ima nešto za reći, neka slobodno kaže. Nikoga ne hejtam – uzet ću sve u obzir.
Ni u jednom trenutku ti nije palo na pamet što će drugi reći?
Ni u jednom.
U kontrastu sa svime u svakom aspektu
Čime se baviš u slobodno vrijeme osim glazbe? Kako je na tvoje hobije utjecalo trenutačno stanje obrazovanja i korona?
Već 10 godina se bavim košarkom, treniram ovdje u Krapini, u Košarkaškom klubu Krapina. Košarka je jednostavno dio mene, ne mogu proći ni tjedan dana bez košarke. Zbog toga me teško pogodio COVID-19 jer sad više nemam treninge. Ipak, na neki način mogu zahvaliti COVID-u jer sam se zbog njega i počeo baviti glazbom. Sve u svemu, košarka je košarka, njome se moram baviti.
Kako komentiraš mjeru da se ne smiju održavati treninzi, ali se smije ići u šoping centar ili kino?
Malo je glupo na neki način, ali u potpunosti razumijem. Jedno vrijeme je moj trener, Filip Križnik, imao koronu i ja sam morao u samoizolaciju na pet dana, što je bilo čudno, budući da nas na treningu nije bilo puno i imali smo ih na otvorenom. Jako me rastužilo kada mi je trener jedan tjedan javio da nemamo treninge, onda mi se sljedeći tjedan vrate, pa opet oduzmu… Sad su najstrože mjere i ne mogu ići ni u teretanu ni u dvoranu, što je jako tužno.
Koji bi bili tvoji najveći uzori što se tiče košarke i što se tiče repanja?
Obožavam NBA, ne mogu izdržati ni jedan dan, a da ne pogledam neke NBA highlighte ili utakmice. Kobe Bryant mi je jedan od najvećih idola i uzora, no nažalost, poginuo je početkom prošle godine i zaista još uvijek ne mogu vjerovati. Što se tiče glazbe, jedan od uzora mi je Logic, poseban mi je i puno ljudi ga ne voli, no zato je baš meni najbolji, jer ima svoj stil repanja i nije najpopularniji. Uvijek se okrenem prema ljudima koji nisu toliko popularni, npr. ne navijam za Los Angeles Lakers ili Chicago Bulls, navijam za Oklahoma City Thunder. Nikad nisam navijao za Barcelonu, nikad za Real Madrid, uvijek sam navijao za Dortmund i Atletico.
Znači uvijek kontra?
Uvijek kontra.
Gdje se vidiš u budućnosti što se tiče svega čime se trenutno u životu baviš?
Repanje mi je trenutačno samo hobi, a ako nešto iz toga nastane, bio bih presretan, za košarku također. No, nakon srednje škole mislim ići na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, dakle bio bih glumac u kazalištu.
To je jako puno različitih smjerova, treba naći ravnotežu.
Da, trebam naći balans, ali imam puno nade.
Da moraš birati između repanja i košarke izabrao bi…
Košarku. Definitivno bih izabrao košarku.
Za kraj, neki moto. Poruka ostalim učenicima Srednje škole Krapina i svima koji čitaju Novine 5+.
Radite što god hoćete. Ovo je Krapina pa će zasigurno puno ljudi znati što radite, kao što svi znaju s kime ste u vezi i to. Nemojte dati da vas to omete, samo radite što želite i postići ćete što god.
Pusti selo neka priča?
Tako je.
Noa je pokazao i rekao da sve što treba jest skupiti hrabrosti te se odvažiti na ostvarenje nečeg što nas zanima. Vlastitim primjerom pokazao je kako sve treba shvaćati u pozitivnom smislu i kao daljnji poticaj te da su potrebne samo želja, rad i trud da bi u nečemu uspjeli. I za kraj, pustite selo neka priča, slijedite svoje ambicije i ne bojte se neuspjeha, jer, kao što vidimo iz priloženog, svaka zatvorena vrata otvaraju neka druga. Otkrivajte, eksperimentirajte, odvažite se!
Posjetite Noin YouTube kanal i poslušajte najnoviju pjesmu: https://www.youtube.com/watch?v=KZAHsGkahGM
Branko Artić, Mara Kranjčec i Tena Osredečki, 3.c