Prividna invazija vanzemaljaca

Sigurno ste čuli za neidentificirane leteće objekte, poznatije pod nazivom koje su dobile po hrvatskom akronimu za takve letjelice- NLO, ili engleskom akronimu UFO. Često se pronalaze različite veze između njih i vanzemaljaca iako među njima zapravo nema nikakve veze. NLO općenito predstavlja leteći objekt za kojeg nije moguće utvrditi kakvog je podrijetla i tko ga je napravio. Svemirski brodovi, leteći tanjuri i slične letjelice često se nazivaju NLO-ima upravo zato što se o takvim letjelicama zna izrazito malo. Takve su letjelice često predmet lažnih vijesti o dolasku vanzemaljaca. Do sada nije dokazano postojanje vanzemaljaca u našoj blizini, stoga ću objasniti najčešće zamjene NLO-a za neke poznate objekte.

Prva zamjena je zapravo konvencionalni zrakoplov fiksnih krila. Svjetla na nebu uglavnom se vide noću u obliku stroboskopskih treperećih bijelih svjetala koja se gibaju u određenom smjeru. Ukoliko zrakoplov leti dovoljno nisko ili ga promatramo optičkim pomagalima, kao što je dalekozor, možemo uočiti da zrakoplov ima više različitih svjetala. Na svakom stražnjem vanjskom rubu krila nalazi se bijelo svjetlo, dok se na prednjem rubu nalaze svjetla različitih boja. Gledano u smjeru nosa zrakoplova, na lijevom krilu s prednje strana nalazi se crveno svjetlo, a s desne zeleno. Ta karakteristika nam omogućuje da promatranjem odredimo smjer kretanja zrakoplova, koji se u letu uvijek giba prema naprijed.

Ukoliko vidimo da se svjetlo giba izrazito brzo, tada se gotovo sigurno ne radi o putničkom ili teretnom zrakoplovu, već nam preostaje više mogućnosti od kojih možemo pomisliti na vojne supersonične zrakoplove ili čak na svemirske letjelice. Supersonični zrakoplovi kako bi uopće mogli održavati visoku brzinu, moraju letjeti na većim visinama, a i sami zrakoplovi su fizički manjih dimenzija, stoga ih je teže uočiti. Ponekad im je potrebna brza promjena brzine i visine, a tada se koristi „afterburner“, što je zapravo naziv za ubrizgavanje goriva u vruće ispušne plinove iz jezgre mlaznog motora uslijed čega se gorivo zapali te se iza zrakoplova vidi karakteristični plamen. Svemirske letjelice gibaju se još brže, stoga nam u vidokrugu ponekad mogu biti svega nekoliko sekundi. Njihov sjaj je gotovo uvijek bijeli, baš kao i kod zvijezda, ali za razliku od zvijezda, takvi objekti ne trepere.

Također, do zabune mogu dovesti razne vrste astronomskih objekata. Stacionarni svijetli objekti mogu biti primjerice zvijezde, koje gledane bez teleskopa izgledaju kao bijele točke, a „zemaljska“ mogućnost su i helikopteri s potražnim svjetlima. Relativno sporo gibajući objekti mogu biti kometi, ali oni su uglavnom manje svijetli i nisu tako uočljivi. Svijetli i brzi objekti su meteori koji brzo ulaze u atmosferu i izgaraju uslijed trenja, a oni su najčešće vidljivi u vrijeme „meteorskih kiša“ koje se periodički ponavljaju svake godine jer Zemlja na svojoj orbiti prolazi kroz oblake krhotina.

Također, različite radarske snimke i fotografije objekata koje se prikazuju kao dokazi da su viđene letjelice izvanzemaljskog podrijetla ili karakteristika, kao i njihovi čudni opisi, zapravo su najčešće posljedica ljudske percepcije i pogrešnih interpretacija.