(Ne)zadovoljstvo nastavom na daljinu u našoj školi
Rezultati ankete za roditelje, učenike i profesore
Pedagoginje Mirjana Laginja i Ksenija Rissi i psihologinja Brankica Čavužić, stručne suradnice naše škole, pripremile su anketni upitnik za nastavnike, roditelje i učenike čiji je cilj bio ispitati mišljenje navedenih osoba o nastavi na daljinu te njihove osobne stavove i mogućnosti poboljšanja online nastave. U pripremi članka za Novine 5+ izdvojile su najvažnije zaključke, a mi smo odlučili ipak istražiti malo više.
Većina učenika ima svoj vlastiti mirni kutak za učenje, najčešće u svojoj sobi. Također, najčešća tehnička podrška online nastavi još uvijek ostaje klasično računalo. Često se koriste i pametni telefoni, popularno zvani smartfoni te tableti. Izrazito mali dio učenika nema potrebnu opremu za nastavu. Razrednici su u svojim razredima ispitali kome je potrebna oprema te su prema tome zatražili istu. Treba napomenuti da se ovdje radi o jako malom broju učenika.
Sam sustav Loomen temeljen je na sustavu otvorenog koda Moodle koji je relativno siguran i lak za uporabu. Nažalost, sustav nikada prije nije testiran na tako velikom broju korisnika, stoga su mogući padovi sustava i poteškoće koje su zamijetili i naši učenici. Nezadovoljstvo učenika potaknuto je i (ne)snalaženjem profesora u novonastaloj situaciji, ali moramo shvatiti da ni oni nisu svemogući te da ne mogu ocijeniti zadaće koje nisu primili, iako su ih učenici predali.Neobično, zar ne?
Najčešći izvori znanja korišteni u nastavi su Loomen i druge obrazovne platforme te postojeći tiskani nastavni materijali. Najčešće ostale obrazovne platforme su dio CARNET-ovog sustava te koriste AAI@EDU.hr autentifikaciju ili su Googleovi proizvodi. Google se ovdje ističe kao najčešći ponuđač usluga kao što su elektronička pošta, cloud usluge spremanja i dijeljenja podatak te ostale informatičke usluge, stoga nije čudno što se koristi i u obrazovanju.
Većini roditelja poznat je način rada nastave na daljinu, a manji dio roditelja pomaže djeci. Također, roditelji uglavnom smatraju da je za nastavu na daljinu potrebno oko 4.5 sati dnevno, dok učenici to vrijeme procjenjuju na 3.7 sati dnevno. Veliki raspon rezultata i visoka standardna devijacija rezultata upućuju na raspršenost i raznolikost rezultata.
Za domaće zadaće učenici potroše nešto manje od 3 sata, dok većina učenika uči i vikendom, najčešće do 2.5 sati. Kao što je i za pretpostaviti, gimnazijalci uče više, a razlika je utvrđena kao statistički značajna.
Većina učenika uspije odraditi sve zadane zadatke, a najčešći razlog neizvršavanja obaveza je previše zadataka. Upravo rješavanje postavljenih zadataka je najčešći način rada u virtualnim učionicama, dok je najkorisniji način rada po mišljenju učenika dostavljanje gotovih nastavnih materijala u obliku prezentacija, videa ili nešto slično.
Najčešći način komunikacije učenika i nastavnika je e-mail, a također koriste se i društvene mreže te Loomen. Ovdje se pojavljuju određene poteškoće tehničke prirode, dok su ostale uglavnom društvene prirode. Profesori kao problem ističu nedostatak komunikacije, a navode i nedostatak motiva i znatiželje učenika prema nastavnim sadržajima. Treba napomenuti da se profesori i njihov rad međusobno razlikuju s obzirom na procjenu zadovoljstva komunikacije s učenicima.
Nešto više od pola učenika smatra da su materijali za sat razrednika, koje pripremi stručna služba, korisni. Utvrđena je statistički značajna razlika između učenika gimnazija i strukovnih škola. Učenici strukovnih škola smatraju sadržaje korisnijim za nastavak školovanja.
Učenici također imaju i mnogo prijedloga za nove teme za sat razrednog odjela, neke su aktualne (primjerice pandemija korona virusa), dok su druge uglavnom zabavne ili je njihov cilj poboljšanje komunikacije sa svojom okolinom. Postoje i učenici koji tvrde da satovi razrednika nisu prioritet u ovoj situaciji. Moje mišljenje je da svakako treba obrađivati teme koje su učenicima zanimljive i koje pomažu u ovoj teškoj situaciji.
Kao što sam već prije rekao, učenicima je potrebna dodatna podrška pri učenju na daljinu. Učenici su izrazili poterebu uvođenja rasporeda sati, produžavanje rokova za slanje zadaća, sažetije gradivo i jedan slobodan dan u radnom tjednu. Svima nam polako nedostaje škola pa se tako na popisu anketnih odgovora našla i želja za otvaranjem škole, a bilo je i nekih neobičnih prijedloga kao što su „trebaju mi knjige“ i „bolja internetska veza“. Mislim da su neki učenici i ostavili knjige u ormariću u školi.
I učenici i profesori smatraju da učenici međusobno dobro surađuju, ali načini suradnje se razlikuju. Učenici najčešće međusobno pomažu u učenju gradiva, dok profesori smatraju da učenici previše zajedno izrađuju zadaće.
Roditelji smatraju da je potrebna bolja komunikacija učenika s profesorima, bolja organizacija vremena te manje zadaća.
Svi smo, zasigurno, ponosni na uspjeh nastave na daljinu u našoj domovini, tako i u našoj školi.
Želite li još nešto dodati, možete komentirati članak i na taj se način uključiti u raspravu.
Nastava na daljinu nikad neće moći zamijeniti nastavu uživo i naše međusobno susretanje.