Pandemija, izolacija, potres, nastava na daljinu
Internetom kruže citati iz knjige Deana Koonza “The eyes of the darkness” u kojoj se spominje virus WUHAN-400 koji se svijetom počeo širiti iz laboratorija u Wuhanu. Predviđena je smrtnost oko 7%, umrijet će milijuni ljudi… Ako to usporedimo sa stvarnošću, virus je zaista krenuo iz Wuhana u Kini. Smrtnost je 7%, za sada je zaraženo oko 1.5 milijuna ljudi, ali umrlo je svega 89 tisuća ljudi. Postoje i druga odstupanja kao što je vrijeme inkubacije, ali pogođeno je i vrijeme kad će pandemija doći, 2020. godine.
U Hrvatskoj su uvedene stroge mjere karantene, rade samo oni bez kojih društvo ne bi mogl opstati u ovoj situaciji, a ograničena je i sloboda kretanja. Najpotrebniji u ovoj situaciji su liječnici i ljekarnici, bez njih ne bi bila moguća borba protiv bilo kakve bolesti. Dakako, država mora funkcionirati pa se pod strogim mjerama socijalnog distanciranja odvijaju sjednice Sabora i Vlade. Moraju raditi i trgovine, čak su i dosta dobro opskrbljene. Glavni razlog praznih polica kratko vrijeme nakon donesenih mjera bilo je mahnito skladištenje uglavnom prehrambenih namirnica i sredstava za čišćenje. Slično se događa i u ljekarnama, ali tamo već postoje ograničenja broja lijekova koji se ne izdaju na recept pa ne bi trebalo biti problema.
Mjere izolacije počele su zatvaranje kafića, restorana, hotela, škola… Trenutno rade ljekarne, trgovine prehrambenim namirnicama i trgovine građevinskog materijala, ali samo u dvije županije: našoj i Zagrebačkoj. Kao da pandemija nije dosta, pridružio joj se i potres. 5.5 po Richteru nije tako malo, mnoge stare zgrade u Zagrebu nisu više pogodne za stanovanje, nema plina ni tople vode. Kako netko očekuje da će ljudi ostati kod kuće, kad im je kuća predviđena „za rušenje“? Oni zapravo nemaju gdje ostati. Situacija kod nas malo je bolja, većina zgrada u Krapini je neoštećena, ali na području Stubice i Marije Bistrice vidljiva su oštećenja.
Uvedene su propusnice koje se izdaju na zahtjev građana kroz zato predviđen sustav E-propusnica, koji radi samo ponekad. Izgleda da Hrvatska nije spremna na sve izazove koji ju očekuju u epidemiji i sad već pandemiji. Trenutno se polako ukidaju i propusnice za kretanje unutar županija pa se tako možemo kretati unutar naše županije.
Škole ne rade, nastava se odvija na daljinu, sustavi su nepouzdani. Očekuje li netko zaista de će nastava ovako funkcionirati jednako učinkovito kao i u školi? Ako da, izgleda da im je karakter sličan nazivu za umjetnike s područja Hlebina: naivci. Jedino je što se očekuje „spas“ školske godine.
S obzirom na tijek događaja moguće je da se učenici razredne nastave vrate u školu, a svi ostali nastave od kuće.
Dragi čitatelji, javite se sa svojim prijedlozima u komentare.Hvala!
