Intervju s profesoricom engleskog jezika Petrom Blajić

“Ja hoću biti manekenka, premijerka, predsjednica…“

1. Dobar dan, profesorice Blajić. Hvala Vam što ste pristali na ovaj intervju. Za početak postavit ću vam jedno lako pitanje. Kako vam je raditi u SŠ Krapina?
   (smijeh profesorice) Hvala tebi što si odabrao baš mene za intervju. U SŠ Krapini mi je odlično. Razlozi su komunikativnosti učenika te veći prostor za suradnju na projektima. Volim projekte. Često potičem učenike na rad u skupinama. U tim skupinama oni raspravljaju o nekim temama na engleskom jeziku te tako obogaćuju svoj rječnik, a mogu reći da su učenici naše škole zainteresirani su za takav oblik nastave.
2. Što biste nam mogli reći projektu višejezičnosti?
   Višejezičnost je projekt koji pohađaju većinom učenici prirodoslovno-matematičke gimnazije i tehničari za mehatroniku, a osmislili smo ga mi, profesori engleskog jezika. Projekt kompliciranog naziva ,,Engleski jezik u digitalnom i multikulturalnom okruženju,, jest projekt s ciljem da se unaprijede vještine i znanje engleskog jezika kroz radne listiće, usmene dijaloge i rasprave na satu, radom u skupinama i radom na digitalnoj platformi ,,Loomen,,. Ciilj i ishod je osposobljavanje polaznika za korištenje engleskog jezika u modernom dobu.
3. Koji smjer u SŠ Krapini Vi smatrate najzahtjevnijim i zašto?
   (odgovor ko iz topa) Jezična gimnazija je po mom mišljenju najteži smjer u SŠ Krapini. Učenici tog smjera imaju najviše predmeta, satnicu i program sličan općoj gimnaziji pri čemu jezičari pohađaju nastavu talijanskog i imaju veću satnicu jezika. Rijetko kada i imaju manje od 7 sati. Voljela bih naglasiti da je program svih gimnazija pun nedostataka i mislim da se ti nedostatci nisu u cijelosti riješili ovom reformom, već su se stvorili novi koje mi teško savladavamo.
4. Možete li našim čitateljima otkriti kako sta vi provodili dane u školskim klupama?
   Pohađala sam osnovnu školu Sućidar u Splitu. Sjećam se stalnih odlazaka u skloništa jer, kada je rat počeo 1991., ja sam bila 4. razred. Također, bilo je puno izbjeglica iz Knina i okolice. U mom razredu bila je jedna djevojčica iz Knina od koje smo saznali neke ružne stvari. Poslije osnovne upisala sam jezičnu gimnaziju u Splitu, i to u poslijeratno vrijeme, (nakon kraćeg računanja) točnije 1996. Bilo nam je puno teže nego vama. Knjige iz geografije smo dobili u 3. razredu jer za 1. i 2. razred nisu postojale, a vremenik pisanih provjera dobili smo tek u 4. razredu. Doslovno, profesor je određivao i što se radi i kada se radi,i neki jedinstveni program nije postojao kao danas, ali, imali smo naviku redovitog učenja što je danas zamijenjeno kampanjskim štrebanjem dan ili dva prije usmene ili pismene provjere znanja
5. Kako ste se odlučili za studij engleskog jezika?
   Iskreno, nisam nikada razmišljala o svom pozivu na taj način. Bila sam dobra u jezicima, posebno talijanskom i engleskom, pa sam se odlučila za te jezike. Jednostavno, nisam imala mašte kao današnja djeca ,, ja hoću biti manekenka, premijerka, predsjednica (smijeh), …“ Jednostavno mi je došlo…
6. Za koji nogometni klub navijate ?
   ,, Bila boja zauvik,, … Hajduk zauvijek. Šalim se. Ne pratim nogomet ni sportove uopće. Nemam vremena.
   Profesorice Blajić, hvala na intervjuu.