Bajka o svemiru
Našu je školu 24.1. posjetio splitski profesor i svjetski priznati znanstvenik, prof. dr. sc. Ivica Puljak. Kao znanstvenik koji je 20 godina proveo radeći na jednom velikom projektu u CERN-u (najpoznatijoj međunarodnoj instituciji za nuklearna istraživanja), održao je predavanje za učenike prirodoslovno-matematičkog programa te znatiželjne učenike programa tehničara za računalstvo i mehatroniku. Predavanje je trajalo dva školska sata, no uz profesorev zanimljiv i duhovit način prezentacije, i to se činilo prekratko. Osnovna tema predavanja bio je Svemir, njegove karakteristike i senzacije koje se svakodnevno događaju „oko nas“, a da toga nismo ni svjesni. Je li Svemir zaista nastao Velikim praskom ili na potpuno drugačiji način; jesmo li sami u svemiru, ili zašto uopće spavamo…? To su samo primjeri pitanja na koja znanost pokušava odgovoriti, ali nitko još uvijek nema pravi odgovor. Ipak, na mnoga pitanja na koja se čini nemoguće znati siguran odgovor, znanstvenici su uspjeli odgovoriti istraživanjima i eksperimentima. Danas znamo koliko ima zvijezda u vidljivom Svemiru, kako one nastaju i nestaju, znamo kada je nastalo Sunce i što će se točno s njime dogoditi. Profesor Puljak pokazao nam je građu Svemira i na taj način potaknuo nas na razmišljanje o našoj strukturi i porijeklu. „Sve je od atoma“ – rečenica kojom su, navodno, sakupljena sva znanja ljudske civilizacije. Jednostavno, čini se, a svi složeni znanstveni zaključci proizašli su iz ove spoznaje. Profesor nas je odveo u svijet stvarno mnogih činjenica i teorija o planetima, Sunčevom sustavu i čitavim galaksijama te nam pokušao predočiti nezamislivu golemost kozmosa u kojem se nalazimo. Iako smo, kao ljudska populacija, puno napredovali i dokazali puno činjenica, ono što je istraženo je tek minijaturni dio Svemira. To nam otvara mnoge mogućnosti te smo ponukani probuditi u sebi želju za otkrićima i možda jednog dana i sami postati znanstvenici. „Nemojte misliti da je to nemoguće. U vašoj dobi ja sam smatrao isto. Jednostavno, mislio sam da nisam dovoljno pametan da budem znanstvenik i nitko me nije mogao uvjeriti u suprotno“, govorio nam je profesor koji nekada nije ni slutio što ga čeka u životu. Danas je on dio CERN-ova tima koji je, nakon 20 godina zahtijevnog rada i istraživanja, potvrdio postojanje važne elementarne čestice – Higgsovog bozona. Vodeći nas kroz svoju životnu priču, dokazao nam je da moramo vjerovati u svoje znanje i sposobnosti jer možda se baš u nekom od nas krije potencijalni otkrivač nečeg velikog i značajnog za našu rasu.
