Moja generacija

Neki je dan moja profa iz hrvatskog, vezano uz književnu temu Snijeg u Tupovcima Isaca Singera, rekla da sam samo naoko liberalan, vjerojatno misleći da sam zapravo čvrst konzervativac i obična konzerva. Rekla je kako mi učenici imamo previše predrasuda i uopće nismo slični generacijama prije nas. Naravno, nije bilo mjesta uvredi jer, kao i mnogi, i ja nosim tu (liberalnu) masku. I da vam iskreno kažem, njome se uopće ne ponosim. Kažu ljudi da je ,,u neko ono vrijeme“ moja generacija vodila borbu protiv tvrde i zastarjele tradicije, suhoparnih i nečovječnih pravila ponašanja i oholosti i licemjerja uopće. Jednostavno nisu više željeli živjeti s glavonjama na vlasti koji osim tih pravila nisu ništa drugo ni vidjeli. Nisu željeli slušati naređenja što da rade, kako da rade, gdje da rade i za koga da rade. Taj bunt je počeo u 20. stoljeću kada su svi počeli ludjeti za nekim ideologijama prava, jednakosti, bratstva i jedinstva, slobode i suvereniteta. Ja danas pratim samo jednu ideologiju koja se zove ,,Petica s velikom pohvalom“. Čuo sam priče o velikim akcijama za opće dobro, radnim akcijama. Govori se da je sve bilo tako lijepo da djeci nije bilo teško ustajati se prije podneva. Ja to, iskreno, ne mogu shvatiti. Pa jesu li to bili doista tinejdžeri kakav sam ja danas ili kakav je Bljajić koji misli da sunce izlazi na jugu. Šalković rijetko ljeti i viđa sunce.
Vraćam se na glavonje i predrasude! Svi misle kako su se te face promijenile, kako danas sam odlučuješ o sebi i o svojoj sudbini, kako je društvo liberalno, demokratsko i nimalo konzervativno. Postavit ću vam četiri pitanja. Prvo, određuješ li kad će početi školska godina? Drugo, možeš li s 12 polagati vozački? Treće, možeš li s 12 poći na fakultet i diplomirati? I četvrto i zadnje, koje je tvoje mišljenje o manjima od sebe u bilo kojem smislu? Moj odgovor profesorici:,, Ne mogu biti nešto što mi se brani da budem i nešto što nitko, koliko se god trudio, nije samo tako postao. Kao i mnogi drugi, i ja imam previše predrasuda prema milijun stvari na ovom svijetu.“
Znam, moramo se boriti protiv njih, ali kako, kad nas okolina vrlo često ne podupire.
Samo da ne padne snijeg na naš lijepi zavičaj!